bolovi u koljenu

BOL U KOLJENU

Koljeno je najveći i najčešće ozlijeđeni zglob u ljudskom tijelu.

Bol u koljenu

Njegova anatomska građa je izrazito složena i ustvari se sastoji od 3 zgloba: zgloba između ivera i natkoljenice , zgloba između natkoljenične kosti i potkoljenične kosti (femorotibijalni zglob) i zgloba između potkoljenične kosti i lisne kosti (tibiofibularni zglob). Koljeno je izloženo brojnim opterećenjima pri svakodnevnim aktivnostima poput hoda po stepenicama, čučanja, klečanja, te pri sportskim aktivnostima gdje dolazi do naglih promjena pravca, rotacija, sa savijenim koljenom.

Određene tegobe u području koljena javljaju se već u samom djetinjstvu, poput diskoidnog meniska, osteohondritis disekansa, dislokacija patele i sindroma prenaprezanja (Osgood-Schlaterova bolest).

Neke tegobe su posljedica velikih opterećenja ili sportskih ozljeda poput skakačkog koljena i sindroma iliotibijalnog trakta, ozljeda meniska, ligamenata, tetiva i hrskavice. Drugi problemi se javljaju uslijed traume gdje dolazi do raznih prijeloma ili luksacija patele ili cijelog koljena.

Jedan od najčešćih problema u području koljena je osteoartritis -degenerativni proces zgloba. Degenerativni proces zgloba započinje na zglobnoj hrskavici. Naime, zbog starenja organizma i/ili zbog prisutnih rizičnih čimbenika, na površini hrskavice dolazi do kidanja (kolagenih, građevnih) vlakana te ona gubi glatkoću. Podmazivanje (lubrifikacija) zglobne tekućine nije dostatno da poravna neravnine hrskavice te svako (pre)opterećenje i pokret dodatno oštećuje površinski sloj. Gubitkom debljine hrskavice kost na koju priliježe postaje izložena trenju, pokreće se (reaktivno-proliferativni) proces s nespecifičnom upalom (što se naziva suphondralna skleroza). Na rubovima zgloba formiraju se koštane izbočine (osteofiti), a unutar kosti mogu se javljati i cistične promjene.

Osteoartritis može biti primarni (idiopatski)

i javlja se postepeno starenjem i sekundarni koji se javlja kao posljedica drugih poremećaja ili samih ozljeda kuka.

Simptome osteoartritisa pacijent registrira kao lokalni umor i bol u i oko  zgloba. U prvim fazama bol se javlja samo kod dužih opterećenja. Obično je bol tupa, “podmukla”, a već manja ozljeda može biti uzrokom vrlo jakih, onesposobljavajućih bolova. S vremenom postaje sve teže razgibati se nakon perioda mirovanja, a u poodmaklim fazama bol se javlja i u mirovanju.

Liječenje osteoartrtisa je kompleksno i multimodalno.

Sastoji se od tri osnovna principa: samopomoći i edukacije, fizikalno-terapijskih postupaka (nefarmakološkog), farmakološkog i kirurškog načina liječenja, a optimalno je kada se kombiniraju neinvazivni/neagresivni principi. Promjena životnih navika je svakako najvažniji prvi korak, nakon čega slijedi samokontrola te kontroliranje boli.

Kod umjerene boli ordiniraju se paracetamol i najniže efektivne analgetske doze nesteroidnih antireumatika kroz najkraće vrijeme. Ako je uz bol prisutna i oteklina daju se protuupalne doze nesteroidnih antireumatika uz zaštitu želuca s inhibitorima protonske pumpe. Kod jakih bolova i kroz dulje vrijeme daju se kombinirani pripravci tramadola i paracetamola.

Također kao lokalna terapija kod jakih bolova/upala mogu se davati injekcije/blokade (kortikosteroidi sami ili u kombinaciji sa drugim pripravcima). Oni obično imaju odgođeni učinak, tj. postižu efekt unutar tjedan dana, ali djeluju kroz 4-6 tjedana. Primjena im je ograničena te se smiju aplicirati maksimalno tri puta godišnje.

Nadalje, kao jedna od mogućnosti liječenja je i iniciranje hijaluronske kiseline u oboljeli zglob. Hijaluronska kiselina djeluje na smanjenje boli na način da povećava podmazivanje hrskavice, povećava stvaranje hijaluronata u zglobu, blokira medijatore bola (prostaglandine i bradikinine) i upale (proupalne citokine) jer ima antioksidativni učinak.

Tek ako je bol stalna, ako se ne uspijeva kupirati fizikalnoterapijskim procedurama niti lijekovima, te ako značajno ograničava aktivnosti svakidašnjeg života i vodi u funkcionalnu onesposobljenost, liječnici se odlučuju za kirurško rješavanje osteoartritisa postupcima poput artroskopije, korektivnih osteotomija, ugradnje endoproteza u zglob.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *