Osteoartritis je najčešći oblik artritisa, koji pogađa mnoge ljude širom svijeta. On predstavlja kroničnu i progresivnu degenerativnu bolest zgloba kojoj je osnovni uzrok propadanje zglobne hrskavice.
Do njega dolazi kada se zaštitna hrskavica istroši tijekom vremena. Premda kod osteoartritisa može biti oštećen bilo koji zglob u tijelu, on najčešće pogađa zglobove ruku, koljena, kukova i kralježnice, odnosno zglobove koji nose veću težinu.
Poznat je još po nazivima “osteoartroza” ili samo “artroza”.
Osteoartritis se često postupno pogoršava, a lijek za njega ne postoji, no održavanjem zdrave težine i fizičkom aktivnošću, napredovanje osteoartritisa može se usporiti, a bol se može ublažiti.
Pojava osteoartritisa ovisi o vašoj životnoj dobi te jeste li pretjerano ”trošili” zglobove baveći se sportom. Osteoartritis se češće pojavljuje u razvijenim zemljama.
Hrskavica je dio zgloba koji oblaže krajeve kostiju. Uništavanje i trošenje hrskavice uzrokuje trljanje kostiju jedne o drugu, što uzrokuje bol i gubitak pokreta. Do osteoartritisa dolazi kada se glatka ovojnica kostiju (hrskavica) počne ljuštiti i zglob krene “škljocati”.
Na slici ijevo: zdravi kuk; desno: osteoartritis kuka.
Zbog propadanja hrskavice najčešće dolazi do zadebljanja i iskrivljenja kosti. Kretanje postaje bolno i ograničeno, a pri tome propadaju i neiskorišteni mišići koji inače pokreću zglob.
Osteoartritis je jedan od najčešćih poremećaja zglobova, uglavnom zato što je prirodno povezan s procesom starenja. Kod 9 od 10 osoba pojavljuje se neki stupanj artroze.
Obično se javlja nakon 40. godine i gotovo nikada nije opasna po život – neizbježan je dio starenja. Najčešće pogađa ljude srednje i starije dobi, a žene su češće pogođene nego muškarci.
Također, ljudi sa sportskim ozljedama, ozljedama zbog aktivnosti na poslu ili zbog nezgoda imaju povećan rizik od razvoja osteoartritisa.
Posljedica osteoartritisa kuka je otežan hod, odnosno šepanje na jednu nogu.
LIJEČENJE:
Liječenje je kompleksno i multimodalno. Sastoji se od tri osnovna principa: samopomoći i edukacije, fizikalnoterapijskih postupaka (nefarmakološkog), farmakološkog i kirurškog načina liječenja, a optimalno je kada se kombiniraju neinvazivni/neagresivni principi. Promjena životnih navika je svakako najvažniji prvi korak, nakon čega slijedi samokontrola te kontroliranje boli.
Fizikalna terapija u kontroli boli
Bol možemo kontrolirati na nekoliko načina. Jedan od njih je provođenje fizikalno-terapijskih postupaka i učenje medicinskih vježbi na suhom i u vodenom miljeu. Indicirani su postupci fizikalne terapije – elektoranalgezija, magnetoterapija, toplinske i krioterapisjske procedure, kao i procedure manualne medicine koje mogu umanjiti bol poticanjem lokalne cirkulacije i promjenom metabolizma, uklanjanjem mišićnog spazma i edema.
Također kao lokalna terapija kod jakih bolova/upala mogu se davati injekcije/blokade (kortikosteroidi sami ili u kombinaciji sa drugim pripravcima). Oni obično imaju odgođeni učinak, tj. postižu efekt unutar tjedan dana, ali djeluju kroz 4-6 tjedana. Primjena im je ograničena te se smiju aplicirati maksimalno tri puta godišnje.
Nadalje, kao jedna od mogućnosti liječenja je i iniciranje hijaluronske kiseline u oboljeli zglob. Hijaluronska kiselina (HYALUBRIX) djeluje na smanjenje boli na način da povećava podmazivanje hrskavice, povećava stvaranje hijaluronata u zglobu, blokira medijatore bola (prostaglandine i bradikinine) i upale (proupalne citokine) jer ima antioksidativni učinak.
HYALUBRIX 60 je sterilna, apirogena, viskoelastična otopina koja sadrži natrijev hijaluronat dobiven bakterijskom fermentacijom iz frakcije visoke molekularne mase. Hijaluronska kiselina, polisaharid iz obitelji glikozaminglikana, prirodno se nalazi u ljudskom tkivu kao što je hrskavica i sinovijalna tekućina.
Stalno se izlučuje u zglobnu šupljinu i predstavlja glavni sastojak sinovijalne tekućine kojoj daje karakteristični viskozitet i elastičnost. Ova su svojstva od temeljne važnosti jer tekućina obavlja funkciju lubrifikacije i amortizacije u normalnim zglobovima, čime štiti hrskavicu i meka tkiva od mehaničkih oštećenja.
Kod traumatskih i degenerativnih bolesti zglobova, količina hijaluronske kiseline se smannjuje, a sinovijalna tekućina gubi viskozitet što ugrožava funkciju i uzrokuje bolne simptome. Mnogi podatci u literaturi pokazuju da intaartikularno ubrizgavanje hijaluronske kiseline može povratiti viskoelastična svojstva sinovijalne tekućine, čime ublažava bol i poboljšava mobilnost zgloba.
HYALUBRIX 60 je privremena zamjena za sinovijalnu tekućinu kod pacijenata koji boluju od degenerativne ili mehaničke artropatije zgloba i koljena koje uzrokuju promjenu funkcionalnosti sinovijalne tekućine, bez aktivnog sinovitisa.
Proizvod bi trebali davati samo liječnici specijalisti. Treba se pridržavati svih pravila vezano za aseptične uvjete i tehnike ubrizgavanja. Kod izljeva u zglobu prije ubrizgavanja proizvoda preporuča se sanirati izljev.
Kako bi se što duže održali učinci tretmana, ovisno o potrebama pojedinog pacijenta, mogu biti potrebni dodatni tretmani nakon prve primjene.
Kada se HYALUBRIX 60 primjenjuje u kuk, preporuča se ubrizgavanje izvršiti uz ultrazvučnu asistenciju.
Na mjestu ubrizgavanja mogu se povremeno javiti lokalizirana bol, otok, toplina i crvenilo. Ovi su simptomi najčešće blagi i prolazni.
Značajnije upalne reakcije, uz povremenu pojavu kristala natrijevog pirofosfata, povremeno su zabilježene u kombinaciji s intraartikularnim ubrizgavanjem hijaluronata.
Kao i kod ostalih intraartikularnih tretmana, rijetko se može javiti septički artritis, ako se ne poštuju opće mjere opreza za ubrizgavanje ili ako mjesto ubrizgavanja nije aseptično.
Ukoliko fizikalna terapija i analgetska terapija ne daju dobar rezultat, pacijentu se predlaže operacija – zamjena zgloba kuka ugradnjom endoproteze (umjetni zglob).
Ova operacija je uspješna u 90% slučajeva te se preporučuje svima – kako mlađim tako i starijim osobama.
