Sportske ozljede

Mogu se podijeliti na:

Akutne, nastaju iznenada, manifestiraju se u vidu oštre boli koja je nastala najčešće usljed traume (iščašenja, uganuća, istegnuća). Simptomi se javljaju u roku od nekoliko minuta u vidu crvenila, otekline, krvarenja u žarištu ozljede i kao posljedicu stvaranje hematoma koji ograničava opseg pokreta. Osnovno načelo zbrinjavanja je: pošteda, hlađenje, kompresija, elevacija u većini slučajeva (ako nije preveliko krvarenje), traje 2-3 dana nakon čega se pristupa klasičnoj fizikalnoj terapiji.

Kronične, nastaju postupno, najčešće kao posljedica prekomjernog treniranja, neadekvatnog opterećenja, ponavljanim mikrotraumama koje nadvladava sposobnost reparacije tkiva te dolazi do takozvanog sindroma prenaprezanja, zamora materijala koje ima za posljedicu stvaranje upala tetiva (hvatišta), oteklina i stres fraktura. Uglavnom stradaju meka i potporna tkiva, a rjeđe kosti.

Športske ozljede mogu također nastati i kao posljedica korištenja neadekvatne opreme za trening kao i zbog nepažnje same osobe.

OZLJEDA MIŠIĆA:

Nagli pokreti i trzaji najčešći su u sportovima gdje dominiraju trčanje i skokovi. Uslijed nagle kontrakcije mišića, koja snagom nadilazi mogućnost istezanja, dolazi do ozljede mišića. Kao uzroci zbog kojih dolazi do pucanja mišića spominju se: slabija fleksibilnost, manjak odmora, pretreniranost, jača natučenja, nedovoljno zaliječena ranija ozljeda, neprimjerena (prevelika) opterećenja te nezagrijanost pred fizički napor.

Što se lokalizacije tiče, mišićne su ozljede češće na donjim ekstremitetima i to stražnja loža te mišići lista. Na rukama su najčešće rupture mišića nadlaktice – bicepsa i tricepsa. Glede opsežnosti ozljede, češće je zahvaćen samo dio mišića, a rjeđe potpuni prekid kontinuiteta mišića.

Najblaži oblik ozljede mišića ja natučenje – kontuzija. Istegnuće – distenzija

također je blaži vid ozljede i nema za posljedicu promjene u anatomskoj strukturi, samo je smanjen tonus mišić i prolazno reducirana funkcija. Djelomično rastegnuće mišića – laceracija, je već ozbiljnija ozljeda, dok razdor – ruptura, djelomična ili potpuna predstavlja teški oblik ozljede mišića.

Simptomi mišićnih ozljeda su tipični. Javlja se jaka, iznenadna bol na mjestu ozljede, kao posljedica lokalnog spazma (grča), te nadražaja živčanih struktura. Pritisak na ozlijeđeno mjesto pojačava bol. U pravilu je intenzitet boli ovisan o opsegu ozljede. Ubrzo po ozlijeđivanju, zbog krvarenja u žarištu ozljede – hematoma, dolazi do promjene boje kože i potkožnog tkiva. Jedan od simptoma je gubitak funkcije, koji se javlja odmah. U pravilu, svi ozlijeđeni sportaši i rekreativci navode jaku bol i osjećaj „kao da je nešto puklo“, a potom uslijedi nemogućnost nastavka sportske aktivnosti.

Dijagnosticirati ozljedu mišića ne predstavlja posebni problem. Treba obratiti pozornost na anamnestičke podatke (povijest ozljede) – je li ozlijeđeni zadobio udarac ili se bol pojavila iznenada pri pokretu, odnosno trzaju.

Korektan klinički pregled i ultrazvuk mišića je dostatan za postavljanje dijagnoze, a, ultrazvučni nalaz će dati precizan uvid u opseg i intenzitet ozljede.

Glede samopomoći, uz mirovanje, prvi postupak koji slijedi je primjena hladnoće na ozlijeđeno mjesto – hladni oblozi ili masaža ledom u više navrata, odmah po ozljeđivanju, trajanja do 15 minuta po jednom postupku. Led smanjuje mišćni spazam i ublažava bol.

Pootrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.

Razdoblje mirovanja u pravilu ovisi o težini same ozljede.

Treba što prije započeti laganim pokretima koji ne smiju biti bolni.

Fizikalna terapija preporuča se kod svih težih ozljeda mišića, jer će ubrzati proces i kvalitetu liječenja.

Povratak sportu ili rekreativnim aktivnostima dozvoljen je, kad je ozljeda u cjelosti sanirana. Prijevremeno opterećenje uvijek predstavlja rizik obnove ozljede.

OZLJEDE TETIVA I LIGAMENATA

Tetive i ligamenti sastavljeni su od vezivnog tkiva. Međutim, način formacije kolagenih vlakana je vrlo različit. U tetivama, vlakna su postavljena paralelno, dopuštajući više elastičnosti koja omogućuje mišiću kretanje, tj. njegovo istezanje i skraćivanje, te ih to čini više pogodnima za spajanje mišića na kost. Vlakna u ligamentima su iskrižana s ciljem čvrstoće ligamenta te stabilizacije kostiju u zglobovima.

Prednji križni ligamenti (ACL) najčešće su podložni rupturama u sportskim aktivnostima. ACL se nalazi u koljenu i od presudne je važnosti za stabilnost koljenog zgloba i i stoga ako rastrgan, najčešće je neminovno podvrgavanje kirurškom zahvatu. Najčešći simptomi ozljede ACL su osjećaj oduzimanja vlastite noge, kojeg prati bol i oteklina u koljenu. Kao i kod svake potencijalne ozljede ligamenta, ako smatrate da imate rupturu ili oštećenje ACLa, presudno je da posjetite svog liječnika kako bi potvrdili ozljedu i kako bi se isključio bilo koji drugi problem. Ponekad ruptura ACLa ne zahtijeva uvijek kirurško liječenje, međutim ukoliko se ozljeda ne rehabilitira, može izazvati daljnje štete. Takva vrsta ozljeda je česta u sportaša, pogotovo u sportovima kao što su nogomet, ragbi, hokej i košarka, zbog visoke razine naprezanja u zglobu koljena kroz pivotiranje i lateralne ili rotacijske pokrete u zglobu.

Ozljede tetiva

Kao i kod ligamenata, i tetive se, ukoliko su napete, vrlo lako mogu oštetiti, pa čak i puknuti.

Jedna od najčešćih ozljeda tetive u sportaša je oštećenje Ahilove tetive koja povezuje petu stopala sa mišićima u stražnjem dijelu potkoljenice, a uzrokovana je pretjeranim istezanjem ili nošenjem nepravilne obuće. Kako bi se spriječile ozljede na ovom području, vrlo je bitno dobro zagrijavanje tog područja prije bilo kakve sportske aktivnosti, te nošenje steznika koji su posebno dizajnirani za povećanje stabilnosti tog područja.

Tendinitis je također česta ozljeda u koji uključuje upalu i otekline tetive koje izazivaju bol i ukočenost. Ova vrsta ozljede opet može biti uzrokovana kroz preveliko naprezanje tj istezanje tetive kroz sport i tjelesnu aktivnost.