MCKENZIE VJEŽBE ZA KRALJEŽNICE

McKenzie vježbe pripremaju vas za više izazovne vježbe, poput lumbalne stabilizacije. Lumbalne stabilizacijske vježbe ojačavaju mišiće jezgre kako bi lumbalna kralježnica bila u neutralnom položaju – bez lukanja ili zaokreta donjeg dijela leđa – kroz različite pozicije, od ležećeg do skakanja. Te vježbe su ponekad uspješnije od McKenzie vježbi u rehabilitaciji lumbalnog hernija diska, prema američkoj akademiji za ortopedske kirurge.

Proširenje vježbe
McKenzie vježbe spadaju u dvije kategorije s suprotnim pokretima, produženjem i fleksijom. Vježbe za produženje i fleksiju uključuju pomicanje kralježnice u suprotnim smjerovima. Koji god smjer dovodi bol u središte donjeg dijela leđa je vrsta vježbe koju biste trebali koristiti. Vježbe za produženje djeluju pomicanjem kralježnice unatrag, što je produžetak kralježnice. Primjer je ležati na vašem trbuhu i raditi na podizanju glave i prsa od poda da se podigne na vaše laktove. Podizanje glave i prsnog koša čini krivulju donjeg dijela leđa dok se kralježnica kreće unatrag. Vježbe za produženje McKenzie također uključuju izravnavanje kralježnice, kao da stoje ili sjede ravno kako bi poboljšali držanje tijela.

Prilagodba vježbi
McKenzieove vježbe fleksijanja uključuju savijanje kralježnice naprijed, u suprotnom smjeru od produžetka kralježnice. Možete izvoditi vježbe savijanja, sjediti, stajati ili ležati na leđima. Primjer stalne vježbe je savijanje prema naprijed na struku. Možete to učiniti i sjediti na stolcu. Dovođenje koljena na prsa tijekom ležanja je primjer vježbe ležanja fleksije. Nemojte vježbati ako imate hernijašni disk, osim ako ga vaš liječnik preporučuje.

Ograničenja
McKenzie vježbe mogu povećati kretanje gibanja, ubrzati brzinu i smanjiti ili čak eliminirati bol, ali samo s određenim programom koji je osmislio stručnjak. Pacijent mora proći kroz temeljit pregled kako bi ispravno dijagnosticirala točno koji su pokreti korisni za njegov specifičan problem.Ne možete naučiti te vježbe sami i sastaviti program za sebe. McKenzie vježbe ne rade za svakoga i mogu biti ograničene drugim fizikalnim uvjetima koje vaš liječnik treba odrediti.

AKUPUNKTURA

Što je akupunktura?
Akupunktura je starokineska metoda liječenja kojom se uz pomoć tankih igala stimuliraju određene točke ili područja kože. Stimulacija određenih točaka aktivira prirodne mehanizme organizma te na taj način dovodi do poboljšanja općeg stanja i/ili smanjena bolova.
Svjetska zdravstvena organizacija je 1979. godine priznala akupunkturu kao ravnopravnu metodu liječenja brojnih poremećaja i bolesti. Tada je i sastavljena lista bolesti za koje je akupunktura dokazano učinkovita. Medicinska akupunktura se danas službeno primjenjuje u svim razvijenim zemljama svijeta sama ili u kombinaciji s drugim metodama, najčešće za liječenje bolnih sindroma i funkcionalnih poremećaja organizma. Postoje i brojni znanstveni radovi koji potvrđuju djelovanje akupunkture.

Kako se provodi?
Medicinsku akupunkturu provodi liječnik akupunkturolog. Provodi postavljanjem iglica u specifične točke na tijelu, najčešće kroz 10 tretmana koji traju prosječno 20-30 min. Ovisno o dijagnozi i terapijskom učinku može se primjeniti različiti broj tretmana. Na mjestu uboda može se osjećati lagana nelagoda, toplina, peckanje, pulsiranje, strujanje i sl.
Odluku o terapiji donosi akupunkturolog zajedno s klijentom/bolesnikom, koristeći se pri tom već postavljenom dijagnozom na osnovu učinjenih pretraga.
Zbog specifičnosti postupka svaki postupak dogovarate individualno sa svojim akupunkturologom.

Indikacije za akupunkturu
Indikacije određuje Svjetska zdravstvena organizacija, a to su: bolni sindromi različita podrijetla – bolovi u leđima, vratu, migrene, neuralgija n. trigeminusa, periferna pareza n. facijalisa, vrtoglavice, pareza nakon moždanog udara, periferna neuropatija, Menierova bolest, međurebrena (interkostalna) neuralgija, postherpetična neuralgija, cervikobrahijalni sindrom, lumbosakralni sindrom (išijas), smrznuto rame, “teniski” lakat, bol lumbosakralnog područja, osteoartritis (artroza).

BOLNA LEĐA

Poremećaj kralježnice može refleksno izazvati stezanje paravertebralnih mišića, što je u većini slučajeva popraćeno jakim bolom. Zbog navedenog se s pravom govori o bolnim leđima. Kod većine mehaničkih poremećaja kralježnice koji izazivaju bol u vratu i leđima se radi o nespecifičnom mehaničkom poremećaju: istezanju mišića, uganuću ligamenata, spazmu ili kombinaciji.

Prevencija
Nema sumnje da je sjedeći stil života praćen slabljenjem leđnih mišića, ali i intenzivnija fizička aktivnost (težak fizički rad, profesionalni sport) mogu dovesti do boli. Kralježnica trpi najveće opterećenje u sagnutom položaju i pri sjedenju. Zbog toga, u cilju prevencije bola u leđima, treba izbjegavati rad u sagnutom položaju (usisavanje, primjera radi), dizanje većeg tereta u sagnutom položaju i duže sjedenje, posebno u nekomfornim uvjetima. Što se tiče fizičke aktivnosti, pravilno vježbanje i rekreativno bavljenje sportom apsolutno ne mogu naštetiti leđima, naprotiv, mogu biti i te kako dobra prevencija.

Liječenje
Ako se razviju simptomi, od ključne je važnosti pravovremeni početak liječenja. Pregledi ortopeda i fizijatra pomoći će u odabiru vrste liječenja. U preko 95 posto slučajeva potrebno je promijeniti životne navike, smanjiti tjelesnu težinu, ali i prilagoditi način nošenja djece tijekom dana.

Preporučuju se svakodnevne vježbe istezanja, očuvanja tonusa te jačanje mišića.

Ako bolovi u leđima duže traju ili se radi o nekom od kompresivnih sindroma (uklještenje živaca u nekom od kanala kroz koje prolaze), nužno je potrebno zatražiti pregled i mišljenje fizijatra. U većini slučajeva fizikalna terapija daje dobre rezultate.

Često akupunktura dalje odlične rezultate.

Preporuke vezane uz svakodnevne aktivnosti i promjene životnih navika mogu ublažiti simptome. Uz fizikalnu terapiju provodi se, po potrebi, i medikamentozno liječenje. U slučajevima intenzivne boli, preporučuju se odgovarajući lijekovi, prije svega nesteroidni antiinflamatorni lijekovi o kojima odluku izričito donosi liječnik.